RASPROSTRANJENOST PORODICE ASTACIDAE EUROPI
Euroazijski kontinent zapadno od Urala, autohtono nastanjuje samo porodica Astacidae. Predstavnici različitih vrsta rasprostranjeni su od Urala na istoku do Pirinejskog poluotoka i Britanskog otočja na zapadu te južno od Skandinavije.
Rasprostranjenost autohtonih vrsta rakova iz porodice Astacidae u Europi (Holdich i Lowery, 1988)
Danas se još uvijek vode rasprave o točnom broju autohtonih vrsta porodice Astacidae u Europi. Općenito je prihvaćeno mišljenje da na području Europe živi pet autohtonih vrsta Astacidae:
Astacus astacus (Linnaeus) - riječni ili plemeniti rak
Astacus leptodactylus Eschscholtz - dunavski, turski, uskoškari ili barski rak
Astacus pachypus Rathke
Austropotamobius pallipes (Lereboullet) - bjelonogi ili primorski rak
Austropotamobius torrentium (Schrank) - rak kamenjar ili potočni rak
Treba istaknuti da najnovija molekularna istraživanja ukazuju na složenost odnosa unutar vrsta Austropotamobius pallipes i Astacus leptodactylus pa se predlaže da se te vrste sagledavaju kao kompleksi (grupe?).
U Europi, osim autohtonih, danas žive i alohtone vrste. Najčešće su to američke vrste Pacifastacus leniusculus, Orconectes limosus, Procambarus clarkii, te neke vrste australskog roda Cherax. Američke vrste su unesene krajem 19-og stoljeća s namjerom njihova uzgoja. Nažalost, sa sobom su donijele i račju kugu koja je opustošila populacije europskih autohtonih vrsta rakova. Osim toga, unešene američke vrste agresivnije su od autohtonih europskih vrsta pa ih u natjecanju (kompeticiji) za prostor i hranu istiskuju iz njihovih prirodnih staništa, koja su ionako prorijeđena unosom otpadnih tvari i regulacijom vodenih tokova. Naposljetku, brojnost autohtonih vrsta je smanjena i zbog nekontroliranog izlovljavanja u konzumne svrhe. Sve je to uzrokovalo da vrste Astacus astacus i Austropotamobius pallipes postanu toliko prorijeđene da su proglašene rijetkim i ugroženim vrstama i uvrštene u Crvenu knjigu IUCN-a, a u novije vrijeme predloženo je da im se na listi pridruži i A. torrentium. Sve tri vrste su uvrštene u Apendiks br. III Bernske konvencije po kojem je njihovo iskorištavanje pod strogom kontrolom i nadzorom svake države.
U Hrvatskoj žive četiri vrste slatkovodnih autohtonih rakova; Astacus astacus, Astacus leptodactylus, Austropotamobius torrentium i Austropotamobius pallipes. Tri vrste (riječni rak, rak kamenjar i bjelonogi rak) su u potpunosti zaštićene Zakonom o zaštiti prirode (NN 30/94, 72/94, 76/98).
Najnovijim istraživanjima utvrđeno je prisustvo američke vrste Orconectes limosus (eng. spiny cheek crayfish) u jezerima i kanalima Parka prirode Kopački rit. Vrsta se vjerojatno proširila Dunavom iz Mađarske, a nažalost će vjerojatno nastaviti širenje prema zapadu Hrvatske kroz Dravu i Savu.