HRVATSKA:
AUTOHTONE VRSTE:
Astacus leptodactylus - uskoškari rak
Austropotamobius pallipes - bjelonogi rak
ALOHTONE VRSTE:
Orconectes limosus - bodljobradi rak
Astacus astacus rijetko naraste veći od 15 cm (ukupna duljina - od vrha rostruma do kraja telzona), ali ima podataka o jedinkama dugim 17 cm i teškim 270 g. Životinje su obično leđno tamnosmeđe (maslinasto zelena do crna, ponekad plavičasta ili crvenkasta) dok im je trbušna strana zeleno-smeđe boje. Karapaks je gladak bez trnova s malim granuliranim izbočenjima postrance. Kao i svi predstavnici roda Astacus, posjeduje dva para post-orbitalnih grebena od kojih je prvi jače izražen, a iza cervikalne brazde im se nalazi red sitnih izbočenja obično sa samo jednim jače izraženim tupim trnom. Rostrum je dobro razvijen i više-manje ravan s glatkim rubovima, apeks (vrh) rostruma je istaknut i dosta dugačak, a na površini se nalazi red izbočenja koji mu daju pilast izgled kad ga se gleda bočno. Abdominalne pleure su na rubu zaobljene bez trnova. U mužjaka na bazi endopodita drugog gonopoda nema izraženog talona. Kliješta su velika i široka s bradavičastom površinom. Nepokretni prst na unutrašnjem rubu nosi jedno jako udubljenje koje je ograničeno s dva jaka zuba. Ovo se udubljenje kod većine primjeraka nalazi u sredini jednako udaljeno od baze i vrha nepokretnog prsta kliješta. Kod ženki i juvenilnih primjeraka ovo je udubljenje slabo izraženo. Kod regeneriranih kliješta ono obično sasvim nedostaje. Takva kliješta su obično mnogo uža i sliče kliještima A. leptodactylusa. Merus trećeg maksilipeda na svom unutrašnjem rubu nosi 1-3 trna od kojih je jedan uvijek veći od ostalih. Prvi gonopod mužjaka ima asimetrični vrh.
Ženke dosižu spolnu zrelost kod dužine od 6,2 cm do 8,5 cm, što odgovara starosti od 3 do 5 godina, a mužjaci od 6 do 7 cm. Sjemenici i jajnici sazrijevaju između srpnja i rujna, a mužjaci se, nakon postizanja spolne zrelosti, razmnožavaju svake godine, dok su ženke obično svaku drugu ili treću godinu reproduktivno neaktivne. Parenje se odvija u rujnu i listopadu. Osam do devet mjeseci treba do izlijeganja juvenilnih rakova, a s porastom temperature to se razdoblje može skratiti; naime temperature ispod 5-6°C zaustavljaju embrionalni razvitak jaja, ali izgleda da je ta diapauza neophodna za osiguravanje dobrog preživljavanja i jaja i juvenilnih rakova. Hladna voda usklađuje razvoj jaja s uvjetima okoliša. Juvenilni rakovi su nakon izlijeganja dugi od 8,5 do 9 mm. Nakon prvog presvlačenja (juvenilni rakovi drugog stupnja) dosežu dužinu od 12 mm i slični su odraslim rakovima jedino im nedostaje repna peraja. Nakon drugog presvlačenja, rakovi trećeg stupnja su dugački 13-15 mm i u potpunosti su nalik odraslim jedinkama i započinju sa samostalnim životom. U prvoj godini narastu do 23 mm, u drugoj 25-48 mm, u trećoj 50-70 mm, a u četvrtoj 60-80 mm. U povoljnim uvjetima životinje mogu doseći 95 mm za 4 ljeta. Prirast po presvlačenju je 2-8,6 mm za ženke, a 5-10,3 mm za mužjake.
Noćne su životinje i sedentarne, nisu teritorijalni, ali pokazuju agresivne oblike ponašanja u situacijama gdje je prostor ograničavajući faktor. Ova vrsta nema veliki radius kretanja, ako se radi o životinjama koje su prilagođene na stanište, dok su životinje puštene u novo stanište više pokretne - krug kretanja im je od 50-1000 metara za 2 tjedna.
Astacus leptodactylus - uskoškari rak
Jedinke mogu narasti do 30 cm ukupne duljine, ali najčešće su dugački do 15 cm. Variraju u obliku tijela i boji, ali najčešće se susreće žuto-smeđe do maslinasto-zelene životinje, dok im je trbušna strana bjelkasta. Imaju dva para postorbitalnih grebena s dobro izraženim trnovima (posebno prvi par), a i inače upada u oči velika trnovitost ove vrste, posebno iza cervikalne brazde. Abdominalne pleure na vrhu završavaju oštrim trnom. Rostrum je vrlo dugačak, a rostralni trnovi su veliki i šiljati. Dobro istaknuta rostralna rebra mogu biti paralelna, ali i konkavna. Rostrum između rostralnih rebara je duboko žljebasto izdubljen. Kliješta su jako uska s produljenim prstima. Na nepokretnom prstu kliješta nema udubljenja, iako postoje relativno slabo razvijeni granični trnovi, koji kod drugih vrsta okružuju ova udubljenja. Kod mužjaka su prsti kliješta produljeni, te su mnogo duži nego kod ženki. Kod regeneriranih kliješta prsti su znatno kraći. Prvi par gonopoda ima nesimetričan vrh, dok drugi par ima na bazi dobro razvijen talona. Merus trećeg maksilipeda nosi 1-3 dobro razvijena trna.
Mužjaci i ženke postaju spolno zreli u trećoj godini života (dužina od 7,5 do 8,5 cm). Broj jaja varira s veličinom ženke, u rasponu od 200 do 800. Sezona parenja je u listopadu i studenom kad temperatura vode padne na 7-12°C, a ženke legu jaja 4-6 tjedana poslije. Ženke nose jaja 5-6 mjeseci (u južnim dijelovima Europe), odnosno 6-8 mjeseci u sjevernim dijelovima. Nakon izlijeganja, juvenilni rakovi ostaju sa ženkom do 25 dana i presvuku se jedanput pa zatim započinju sa samostalnim životom. Za razliku od drugih europskih Astacidae aktivni su i danju i noću pa je i unos hrane u organizam veći što uzrokuje i brži rast u odnosu na druge europske vrste.
Austropotamobius torrentium - rak kamenjar
Rak kamenjar najmanja je vrsta porodice Astacidae. Na gornjoj strani
karapaksa, iza očiju postoji samo jedan par postorbitalnih grebena
što je ujedno i karakteristika cijelog roda Austropotamobius. Strane karapaksa
su glatke i bez trnova. U odnosu na druge vrste rostrum je kratak i ima oblik
jednakostraničnog trokuta. Rubovi rostruma su niski, glatki i obično jako
divergiraju prema unazad. Oblik rostruma je promjenljiv. Prostor između rostralnih rebara je plosnat ili slabo
konkavan. Epistom s obje strane nosi skupinu od 1 do 4 malih trnova, koji su
često poredani u dva reda. Merus trećeg maksilipeda na unutrašnjem rubu
nosi 1-7 trnova. Prvi par gonopoda ima simetričan vrh. Drugi par gonopoda
ima dobro razvijen talon. Kliješta su kod
starijih mužjaka debela i široka dok su kod ženki nešto uža. Na nepokretnom
prstu kliješta nalazi se jako udubljenje. Regenerirana kliješta uvijek su uža, a
udubljenje je slabije izraženo. Ne zna se puno o njihovoj ekologiji, biologiji i
životnom ciklusu. Najveća dužina od 11 cm zabilježena je kod mužjaka u
Švicarskoj dok je najduži ulovljeni mužjak u Hrvatskoj bio dug 10,3 cm. Zna se da u Njemačkoj ženke nose jaja (40-70) od listopada do
svibnja iduće godine, a u Hrvatskoj do 100 jaja od studenog do lipnja iduće
godine.
Austropotamobius pallipes - bjelonogi rak
Predstavnici ove vrste su zeleno-brončane do sive boje s blijedom trbušnom
stranom. Narastu do 14 cm, a mužjaci su uvijek veći nego ženke iste starosti. Na gornjoj strani karapaksa, iz očiju
posjeduju samo jedan par postorbitalnih grebena. Merus trećeg
maksilipeda je na cijelom unutrašnjem rubu prekriven trnovima ili samo u
vanjskoj polovici nosi 1-3 trna. Rostrum je trokutast, a iza cervikalne
brazde nalazi se jedan do nekoliko jače izraženih trnova. Cijela površina
karapaksa je hrapava, a vrh prvog para gonopoda je često nesimetričan.
Endopodit drugog gonopoda ima na bazi dobro razvijen talon. Spolnu zrelost
obično dosežu u 2. ili 3. godini života, kada im je totalna duljina od 5,5 do
6,5 cm. Brzina rasta je određena brojem presvlačenja koji ovise o temperaturi
vode. Ako je temperatura vode viša i ako postoji obilje hrane životinje će brže
rasti i prije postići spolnu zrelost. Broj pleopodalnih jaja ovisi o veličini
ženke i vrijednosti se kreću od 25 jaja (za ženke totalne duljine od 4,7 cm) do
50 jaja (za ženke totalne duljine od 8,1 cm). Juvenilni rakovi se izliježu od
kasnog ožujka do kraja svibnja, a bjelonogi rakovi se pare u listopadu.
Orconectes limosus - bodljobradi rak
Ova sjevernoamerička vrsta je najčešće prisutna u Europi. Podnosi jača onečišćenja vode, nastanjuje sve vrste slatkovodnih staništa i nositelj je račje kuge. Naraste do 10 cm (od vrha rostruma do kraja telzona), a ponekad i više. Strane rostruma su paralelne , a apex naglašen i nemaju središnju liniju posred rostruma. Svijetlosmeđe boje s naglašenim smeđim prugama preko abdomena. Odozgo gledan, glaveni dio je širok i okrugao. Posjeduju samo jedan par post-orbitalnih grebena i jako izražene trnove ispred cervikalne brazde (od čega im potječe i ime), te red trnova uzduž rubova cervikalne brazde. Kliješta su zrnatog izgleda i glatke površine. Postoje veliki trnovi na unutrašnjem rubu članka do kliješta.