BOLESTI  

    Rakovi obolijevaju zbog različitih čimbenika, pa ovisno o uzročniku bolesti možemo podijeliti na gljivične, virusne, bakterijske, protozoarne i parazitarne. Virusne bolesti su do sada najslabije proučavane, a otkriveno je 50 virusa na rakovima. Gljivice su odgovorne za mnoge ozbiljne bolesti rakova.   

    Jedna od najpoznatijih i najopasnijih je račja kuga uzrokovana gljivicom roda Aphanomyces (Aphanomyces astaci, Schikora, 1903). Račja kuga je unesena u Europu iz Amerike te je vrlo brzo opustošila vode sjeverne, srednje i istočne Europe. Epizootija bolesti nazvane račja kuga izbila je 1860. godine u Italiji upravo unosom američkih vrsta odakle se brzo i lako proširila po cijeloj Europi. U našim krajevima se račja kuga pojavila oko 1910 godine. Alohtone vrste slatkovodnih rakova (američke vrste) su otporne na uzročnika bolesti, dok europske, autohtone nisu.

                           Putevi širenja račje kuge u Europi (Ackefors, 1998).

    Ostale poznatije gljivične bolesti uzrokovane su vrstama rodova Ramularia, Saprolegnia i Fusarium. Gljivice obično napadaju već oštećenu kutikulu, škrge i jaja. Bakterijske bolesti nisu tako česte niti ozbiljne kao one izazvane gljivicama iako postoje iznimke poput septikemije, enteritisa te infekcije egzoskeleta. Infekciju egzoskeleta izazivaju hitinoklastične bakterije koje ulaze u epikutikulu rakova na mjestima oštećenim ozljedama, parazitarnom invazijom ili fiziološkim poremećajima. Nakon infekcije organizam se brani nizom reakcija koje proizvode antimikrobne tvari i čiji je konačni produkt melanin. Melanin uzrokuje smeđe-crveno obojenje oboljelog mjesta pa se ta bolest naziva i “burn spot disease”. Znači bolest uzrokuju bakterije, ali se često umiješaju i gljivice (npr. Ramularia astaci ili Aphanomyces astaci). Lakši slučajevi ne izazivaju druge reakcije osim melanizacije pa lezije obično nestaju nakon prvog presvlačenja, no kod težih slučajeva lezije ne nestaju i čine dobru podlogu za septikemiju i konačno smrt. Od protozoarnih bolesti poznata je i vrlo ozbiljna telohanioza (Thelohania) ili porculanska bolest. Osnovni, lako uočljivi simptom jest tromost rakova, otežan hod i mlohavost svih mišića. Račja kuga i porculanska bolest najopasnije su bolesti rakova. Tu je i Psorospermium sp. koji napada vezivno tkivo, ali može napasti i srčane mišiće. Njegova značajnost, kao parazita, još nije potpuno jasna.

    Postoji cijeli niz višestaničnih parazita i komenzala koji dolaze na rakovima; metilji, trakavice, oblići, pijavice, grinje itd. Često se na njima mogu zamijetiti i epibionti, organizmi porodice Branchiobdellidae, čiji utjecaj još nije dovoljno istražen. Za neke vrste se pretpostavlja da su paraziti, a za neke da su komenzali, no sigurno predstavljaju manju opasnost za jednu populaciju nego prije navedene bolesti.

    Osim bolesti uzrokovanih biotičkim uzročnicima, rakovi mogu oboliti i zbog abiotičkih čimbenika. Povišena temperatura vode, niski pH, neadekvatna i nedovoljna prehrana uzrokuje promjenu boje egzoskeleta. A pojačano zakiseljavanje voda u kojima žive može uzrokovati nestanak cijelih populacija. Pokusi u laboratorijima pokazali su da izloženost teškim metalima uzrokuje promjene u ekskretornim organima, hepatopankreasu, škrgama, produkciji jaja pa na kraju i smrt. Nažalost do sada nije dovoljno proučavana izloženost subletalnim koncentracijama teških metala u prirodnim staništima.  Rakovi su isto tako osjetljivi na pesticide, herbicide i fungicide, a otpornost organizma, logično, raste s porastom veličine tijela.

    Iako nemaju imunoglobuline kao kralježnjaci rakovi su ipak razvili različite reakcije na patogene. Tako postoje reakcije zgrušavanja hemolimfe (zaustavljanje krvarenja) koje  uključuju stanične i plazma faktore ili lipoproteine. Zatim postoji humoralna obrana organizma  koja obuhvaća proPO (profenoloksidaza) sistem aktivacije. Profenoloksidaza postoji u hemolimfi vezan u granuliranim hemocitima kao neaktivni oblik fenoloksidaze. Nakon infekcije se  profenoloksidaza ispušta iz hemocita u hemolimfu gdje prepoznaje polisaharide mikrorganizama koji su inficirali životinju. Postoji i treći oblik reakcija na patogene, a to je obrana organizma pomoću hemocita. Hematopoetski organ stalno proizvodi tri vrste hemocita; hijaline, semigranulirane i granulirane. Hialini i djelomično semigranulirani hemociti sudjeluju u staničnoj obrani organizma kroz fagocitozu i enkapsulaciju patogena koji su ušli u životinju.  Ako je parazit velik, onda ga semigranulirani hemociti okruže i na taj način izoliraju. Takve izolirane strukture su uvijek melanizirane.